Zamislite sada da živite u društvu u kojem nije dozvoljeno sexualno opštenje pre zaključenja braka. Vi ste mlada osoba koja danas ima bračno venčanje. Idete u društvenu službu za sklapanje brakova i tamo sretnete osobu sa kojom ćete stupiti u brak i njenu rodbinu i prijatelje. Službeno lice vama, budućim supružnicima, objasni sva prava i sve obaveze supružnika, vi ste nešto o tome saznali posmatrajući svoje roditelje ili druge supružnike u vašem društvu i srećni ste da ćete i vas dvoje postati supružnici. Možda ste oboje tajno gledali porno-filmove ili stoku u svojoj okolini pa znate tačno kako teče parenje medju polovima i radujete se što ćete i vi ući u red privilegovanih da uživaju telesne razlike izmedju muškaraca i žena.
Da li ćete tog dana i ubuduće ostati zadovoljni ako budete i danju i noću odvojeni od svog bračnog druga, tj. svoje bračne drugarice?
Nećete. Vi želite da se sastavite telasno i iskusite ono što vam po instinktu izgleda kao vrlo, vrlo prijatno. Da nije prijatno ne biste tome težili. Ali, sexualno odnosi medju mladim parovima su mnogo meseci i godina samo pokušaji istovremenog zadovoljavanja oba pola, jer obično mlad muškarac postigne orgazam u roku od dva-tri minuta, a mlada žena ostane nezadovoljena, osim ako se partneru penis ukruti ponovo, pa da pokušaju još jednom sve za nju.
Znači, u jednom sexualnom opštenju se smatra da je uspešno izveden ako oba pola dožive vrhunac opštenja – orgazam; sladostrašće. Ipak, da oba pola dožive orgazam istovremeno jeste za većinu parova u domenu bajki i fantazija.
Sexualni odnosi po svim misterijama i velikih crkava i malih naroda pripadaju Svetoj tajni braka. Šta to znači?
U Univerzumu je sve polarizovano i kroz ljubav se teži uniji polova. Sexualni odnos je to univerzalno sjedinjavanje. Kad se puna ujedinjenost polova desi onda se to doživi kao vrhunski užitak tela i kao vrhunski užitak mentalnog bića; ovo drugo se desi ako oba pola jednog sexualnog opštenja stanu prema drugom polu kao prema drugoj polovini sebe, tj. s poštovanjem i ljubavlju za sebe u tom «drugom delu mene ».
Tantritički sexualni odnosi, kojima pristupaju parovi koji žive u ekonomski razvijenim državama su ustvari tantrički rituali sa telesnim parenjem na kraju rituala, a bez shvatanja da je tantrički odnos uvek onda kad se dvoje medjusobno odnose sa ljubavlju, poštovanjem i trudom da se « ona druga polovina mene » zadovolji telesno i mentalno. To sve u suštini znači da se iz Tantra rituala nema šta učiti nego se u Tantra ritual unosi mentalna i filozofska zrelost obe osobe dva pola. Ovo znači da se sve svodi na ono:
“Što ne želiš sebi ne čini to drugom, odnosno: što želiš sebi omogući to i drugom.”
Ovo takodje znači još nekoliko drugih stvari.
01. potpuna energetska unija polova je kad se sastave polnim organima i poljupcima. Tako se zatvara krug i uspostavlja puni kontakt.
02. kad jedna osoba vodi računa samo o tome da iz sexualnog odnosa ona izadje zadovoljena, sexualno rasterećena, sa doživljajem orgazma za sebe, onda ta osoba jednostrano trenira ono što bi trebala činiti sa osobom suprotnog pola. To je egoizam u telesnom opštenju.
03. sexualni odnos medju istim polovima je prosto rasterećivanje tela energetski nabijenog za susret sa osobom suprotnog pola.
Misterija sexualnih odnosa se sastoji u tome da je Univerzum isposlovao telesnu paralelu onoga što se treba dostići umom: Kao što je sexualni odnos pokušaj postizanja vrhunske radosti jednog koje se sastoji od dva (muškog i ženskog) tako je i dostizanje četvrtog stupnja svesnosti unija jednog koje se sastoji od dva (sebe nesvesnog i ispoljenja sebe u umnom biću).
Sexualni odnos dve osobe dva pola jeste pokušaj dostizanja unije, tj istovremenog orgazma za obe osobe, a meditacija i ostale tehnike Yoge i odvajanja uma od čulnog sveta jesu pokušaji dostizanja unije univerzalno nesvesnog i ljudski svesnog, kao samo-osvešćenje prvog, sirove energije koja je prešla sve stanice do samospoznaje.
Kao što mladi supružnici žude da se sjedine u radosti, koju slute i ne mogu zamisliti da im ljudi sjedinjavanje spreče ili zabrane, tako isto inteligentan čovek, kao inteligentno ispoljenje Jedinog, žudi ka susretu sa sobom: ka četvrtom nivou svesnosti.
Cela tragedija čovečanstva se sastoji u tome što ljudi hiljadama godina veruju da je sva radost ono što se telima daje i obezbedjuje.
copyright
dragoljub m. v. p.
solothurn, ch
14. 03. 2013 by bgdcafe.serbianforum.info