ako bi pokusao

opisati,ne bih bio siguran da bi dugo pili kavu.
dal je brod,dal je grad sa jedrima,u daljini ili ruina potopljena,neba su teska tek poneka plavetna fleka govori da bi moglo biti,mada je na svom mjestu,ponad svega.I more,ja znam da je more,jer nema mjesta koje moze moru preteci tajnama,a opet i nije more,mozda je led,staklo,ili pak nista,svejedno.Usnuce u sred nicega,ni zivo ni mrtvo,plovi,lebdi,spokojno,rekao bih da miruje i da ga nista ne pomjera.I samo komesanja necega nalik vjetru kazuju da ovdje nesto negdje ima svoj titraj,moralo bi biti tako.Neudobno je posmatrati tek stvorene svjetove kroz kaveze,i to je valjda ona razlika slobode i zatocenistva,u istom svjetu a opet nismo.Gdje li je kraj onog velikog okoncanja kreacije,ucini mi se tek zapoceta,pa dovrsena i u rusenju,pa opet oduvjek ovdje,beskrajno lutanje,ni znaka,putokaza,nista,ama bas nista doli malo vjetra,ako je pametno ici za njim.[img] [/img]

zasto ne mogu da ti posaljem pp?

I vetar je putokaz, nemaš pojmeta kao i obično...